Rezime – skica za zaključak  demografski promjena

 

Građanskim ratom 90-ih godina prošlog stoljeća, Hrvatska je poremetila sve demografske strukture svoga stanovništva. Dakle, mehaničkim udarom, ratom, produbila je ubrzanje starenja. Sada spadamo u najstarije narode u Europi. Prosječna starost u Hrvatskoj iznosi, za sveukupno stanovništvo, 42,2 godine. Za muškarce ova prosječna starost iznosi 40,3 godina, a za žene 43,9 godina. Smanjila je multietičnost od 1991. do 2011. , etničkim čišćenjem. Smanjena je prosječna naseljenost po kilometru kvadratnom od 1991. do 2011. sa   Osmi smo po redu ostarjelosti staniovništva iako ne spadamo u razvijenije narode.  Zastupljenost  starijih od 65 godina po posljednjem popisu iznosi  17% Osim toga došlo je do nove prosječne veličine broja stanovnika po naseljima za ukupno hrvatsko stanovništvo., a srpska sela su smanjena na jednu trećinu od nekadašnjeg vremena i postala su neodrživa za život. Prema popisu 2011. godine, u nekim regijama i općinama došlo je do gašenja toponima. Naime, sve je etnicitete etničkim čišćenjem Hrvatske svela na jednu trećinu a srpski korpus dovela selektivnim povratkom prognanih do potpunog biološkog sloma. U ruralnim zonama Srba uništena je sinkrezija gospodarstva i domaćinstva jer oduzimanjem državljanstva mlađim naraštajima i povratkom samo ostarjelih, razbila je integritet nekadašnje srpske porodice. Tako danas, srpska prosječna starost u RH iznosi 53,1 godinu a poljoprivrednika prosječna starost iznosi 58, 5 godina. Srbi su opljačkani, ostali bez svih institucija, infrastrukture, ekonomske podloge, opreme gospodarstva i domaćinstva i društvenog života te mlađih naraštaja. Promjenjene su vrijednosti odnosa udjela spolova u stanovništvu. Žene su po popisu 2011. godine zastupljene sa 51,7% a muškarci sa 48,3%.

Procesi starenja uvećali su pad zastupljenosti mlađeg stanovništva do 19 godina u ukupnom. U 2013. na razini države ova je zastupljenost iznosila 20,6% a ova zastupljenost na razini županija, najniža je u Primorsko–Goranskoj županiji i iznosi samo 17% a najveća je u Brodsko-Posavskoj, 23,3%.

Udio feritivnog ženskog stanovništva u 2013. godini iznosilo je 43,4%. Godinama je mortalitet veći od prirodnog priraštaja bez znanstvenog i društvenog stava što to znači, osim lamenta o „izumiranju hrvatskog bića“. Kod oba spola u porastu je sterilitet. Nastupila je ozbiljna bračna kriza odgađanjem braka, kasniji porodi, svaki treći brak se raspada nakon nepune 3 godine, raste nasilje u porodici i društvu, školama i šire se razne patologije. Raste suicid u svim dobnim skupinama.

Najviše ostarjelog stanovništva starijeg od 65 godina ima u Ličko-Senjskoj županiji, 24,8%. Dakle, svaki četvrti stanovnik u Lici je u ovoj dobi a najmanje u Međimurskoj županiji, 15,9% i Zagrebačkoj, 16,5%. Došlo je do pregrupiranja stanovništva. Oko 50% stanovništva živi u pet županija, od toga samo u Zagrebu živi 795 505 stanovnika ili 18,7%, Splitsko-Dalmatinskoj županiji 454 711 ili 10,7%. Istovremeno, najmanje stanovnika ima Požeško-Slavonska županije, samo 75 801 ili 1,8% odnosno Ličko-Senjska županija koja ima 49 363 stanovnika ili 1,2% od ukupnog stanovništva države.

Država je precentralizirana i istovremeno provincijalizirana. Nikada u povijesti ovih prostora nije bila veća razlika između onih na vrhu i ovih na dnu, onih u centru i ovih u periferiji, bilo zbog državne prezaduženosti i narednih generacija, bilo zbog osobnih dugova pojedin. Posebno  zbog povećanja razlika razvoja i odvojenosti  ekonomije rasta i socijalne politike.  Svaki peti stanovnik je u socijalnoj komi.

Zbog razbijenih porodica, napose srpskih, a i koloniziranih Hrvata iz BiH, porodice se naglo u potpunosti raspadaju. Onie kao ranjiva društvena grupa, čine oko 10% ukupnog stanovništva jer živu u prostoru neodrživog razvoja Siromaštvo i beznađe se širi zbog porasta nezaposlenosti uključujući i one najobrazovanije,  Npr. broj nezaposlenih pod kraj 2014. iznosio je preko 302 000 građana. Ovakva teritorijalno politička podjela u raskoraku je sa odnosima ljudskog faktora i privrednih i prirodnih resursa njene okoline. Nema mogućnosti razvoja ekonomije rasta ako socijalna politika nije drugi pol ekonomskog razvoga. Na socijalnu državu puca se iz svih oružja nesmiljeno. Svake godine emigracijom gubimo stanovnika za jedan omanji grad. Prošle godine, dakle, 2013. gubili smo mjesečno po 1000 stanovnika. Dakle, ljude izvozimo, hranu uvozimo a polja ne obrađujemo. Od 3 000 000 hektara obradive zemlje, samo 1 000 000 obrađujemo. „Isušivanjem mozgova“ najviše gubimo u tzv. najskupljim obrazovanim  kadrovima. Ljudskom faktoru ne posvećuje se dužna pažnja ni u ratu ni u miru jer nezrela i neodgovorna elita vlasti živi odvojeno od života naroda i nije zabrinuta  što je ratom  nepotrbno žrtvovala oko 15% stanovništva. Bahata je do oholosti, neuka i neupućena, najveći dio nje obogatio se ratnim nasiljem i bezakonjem. Čitaj pretvorbom kao pljačku stoljeća. Sukobili smo rat i rad, rad i kapital, elitu i narod i njegove potrebe i interese. Zahvatila nas je duboka društvena kriza. Nastupile su tragične podjele zavađenog društva do nesposobnosti društvenog sporazuma o bilo čemu. Parlament funkcionira na nivou klasnog verbalnog rata. Postignuta je jedino suglasnost oko uspostave čiste nacionalne države, euroatlantskih integracija, ulazak u NATO i EU, i naravno permanentna suglasnost permanentne borbe protiv Srba i marginalizacije antifašizma kao civilizacijske tekovine Europe. Ruralni Srbi stavljeni su u državotvornu eutanaziju bez mogućnosti održivog života da umru u svom zavičaju. Iza svega stoji povijesni poduzetnik katolička crkva, prebogata, hoteći dio vlasti. Vraćeni su joj i feudalni posjedi. Kultom pagoda, što je narod siromašniji, crkva je veća na primjer Udbina, Vojnić i Knin. Premrežena je klerofašističkim militantnim prelatima, negatorima povijesno provjerenih istina. Ne uvažava antifašizam kao civilizacijsku tekovinu. Nije osudila fašizam niti fašiste iz svojih redova. Prijeti ustankom protiv legalno izabrane vlasti sa 1600 župnika i 4000 laika. Od 2003. do 2014. primila je oko 7 milijardi neoporezivih budžetskih sredstava. Osim toga, prima velike pare direktno za obnovu objekata, održavanje oredenarijata idr. Po investicijama, približila se državnim investicijama u kulturi. Najtragičnije je što svojom publicistikom i masovnim medijima izgovorenim riječima na tematskim skupovima pa čak i misama snažno utječe na falsifikaciju i reviziju povijesti. Država ima svoje pretorijance, pazdarane, čuvare poretka koji ultimatima prijete vlasti. Imaju svoje vojne stožere na ulicama u Zagrebu, u Vukovara, u paradnim prigodama. Crkva propovjeda nacionalističku teologiju više od evangalizacije, plaši kršćansko stado „baukom komunizma“. Mitove pretvara u povijest a laži u istine. Veoma uspjelo manipulira sa neukim malograđanskim stadom. Država je divinizirana i fetižizirana, dignuta je iznad života i smrti, posebno Srba npr. oko 70 Srba povratnika ubijeno je nekažnjeno, kao opomena povratnicima što ih čeka. Ubijen je čak i zaštićeni Haški svjedok Milan Levar nekažnjeno. Praktično, država je napala društvo zakonodavnim osnovama države razara vlastito društvo. Uostalom, nemamo suverenu monetarnu vlast. Ovisna je o tri monete izvan svoje, dolar, euro i švicarski franci. Toliko je napadnut pretvorbom, čitaj pljačkom stoljeća, minuli rad, da najproduktivnije generacije koje su prevele seljačko u industrijsko društvo po degresivnoj skali mortaliteta umiro 3,5 godine ranije. Širi se patologija svih oblika siromaštva u čemu alkoholizam, droga i uzurpacije vlasi imaju pogubne posljedice.  Klijentelizam, korupcija razara sve društvene tokove. U ostalom imamo preko pola milijuna invalidnih osoba Sa susjednim zemljam nije uspjela definirati konačne granice. Dakle, Hrvatska kao „kolonijalna sila liberalnog kapitalizma“ vegetira pred stalnim bankrotom. Sve to opravdava nadahnutim verbalnim patriotizmom, kulturom laži kojom brani kulturu smrti. Nigdje u svijetu nije kult rata dignut iznad kulture rada kao što je slučaj u Hrvatskoj. Ni ljepše zemlje ni pogubnijeg raspoloženja većine stanovništva i širenja depresije, defetizma i beznađa. Pozicija i opozicija se natječu koji kojega više isključiti, povrijediti i obezvrijediti do negacije. To je nepisani apsurd verbalnog klasnog rata „ili mi ili oni“.