DOŽIVOTNI SAM PACJENT  GENOCIDA

 Svetozar Livada

EVO ZAŠTO! AKO SE POJAM „PACJENT“ PREVEDE KAO  ONAJ KOJI TRPI , PATI , TU SAM PROŠA ŠKOLU PATNJE ZA STOTINU ŽIVOTA KAO VIŠE GODIŠNJI PACJENT S  40 OPERACIJA NA KOSTIMA DVIJE NA SRCU I NEKOLIKO KLINIČKIH SMRTI. MEĐUTIM ,GENOCID MI JE OSTAVIO VEĆE PATNJE OD TOGA.  BIO SAM SUPER AKTIVNO  DJETE, NEKI SU GOVORILI   DO GOROPADNOSTI.. BAKA , KOJU SAM OBOŽAVAO , VJEČNO ME ZVALA GOROPADNIKOM ,PROKLINJALA DA NEĆU NIKADA  SVOJE KUĆE IMATI

MEĐUTIN, NAUČIO SAM ČITATI I PISATI PRIJE OSNOVNE ŠKOLE  OD STARIJE BRA

ĆE. ŽAVOLIO SAM KNJIGU. ODVAJANJE OD KNJIGE ME LJUTILO DO PRKOSA.  OTAC MI JE BIO PJESNIK I PODRŽAVAO JE MOJU PRIVRŽENOST ČITANJU,ČAK STIMULIRAO NA RAČUN I ŠTETU DRUGIH POSLOVA KOJE SELJAČKO DJETE MORA OBAVLJATI. IMALI SMO BIBLIOTEKU S OKO 2000 KNJIGA. HTIO SAM  HALAPLJIVO SVE PROČITATI..

RAT SAM , 1941. GOD. DOČEKAO SA STRAVIČNOM ZEBNJOM. NAIME, O RATOVIMA SAM MNOGO ZNAO IZ KOSOVSKIH CIKLUSA I MITOVA, ZATIM OD BROJNIH PRIPOVJEDANJA RATNIKA SA  SOČE, GALICIJE,ZAROBLJENIŠTVA U RUSIJI SUDBINU 1300 KAPLARA. GOLGOTU DO KAJMAKČALANA,“plavu grobnicu“PROBOJ NA SOLUNSKOM FRONTU, A

TEK RAT ENGLEZA I BURA, PRVE KONC LOGORE.  SVE IZ KNJIGA.

IMAO SAM SUSJEDU, VRŠNJAKINJU, KOJA JE PO PATRIJARHALNOM  OBIČAJU BILA MENI NAMJENJENA. NIJE IŠLA U ŠKOLU,ALI JE SAMNOM KOD OVACA NAUČILA ČITATI I PISATI. DOISTA JE BILA DAROVITA. Bila je tako lijepa ka da  JE VAJAO MIKELANĐELO, PLAVE KRUPNE OČI KAO NEBESKI SVOD,  BUJNU ,BRINET RUDLAVU KOSE, STASITA.  I, PRIJE JE OD MENE PSIHOSOMATSKI SAZRIJEVALA. BILA JE SUPERIJORNIJA ŠTO SAM UVAŽAVAO. TAKO DA SU GOVORILI „POPADIJA GA UKROTILA“ POŠTO SAM JA DJAČIO U CRKVI, SPREMAO SE ZA POPA NJU SU U ŠALI NAZIVALI POPADIJA, ŠTO JE I MENE I NJU NERVIRALO. VOLJELI SMO SE KAO BRAT I SESTRA I TAKO SMO SE MEĐUSOBNO ZVALI. ČESTO SMO NA SEOSKIM SVETKOVINAMA PJEVALI U DVOGLASU, ONA ALT,A JA TENOR. ODLAZILI SMO NA SVETKOVINE SELJAČKOG KOLA I ZADRUŽNE MITINGE, GDJE SMO RECITIRALI STIHOVE SOCIJALNE POEŽIJE. SELJACI SU GOVORILI“ ONAJ MALI I ONA MALA VJEČNO SKUPA KAO ŠIPKA I BUBANJ“

DRUGOG AUGUSTA 1941. GODINE DOGODIO SE GENOCID U SELU ZEČEV VAROŠ, KOD SLUNJA. NA ILIN DAN  POHVATALI SVE SELJAKE SELA I ŽETELICE. MEĐU KOJIMA SE NAŠLA  MENI NAMJENJENA IZABRANICA DRAGA KUKIĆ KADA SAM ČUO ZA TAJ POKOLJ I ZA NJENU SMRT TAKO SAM GORKO ZARIDAO I  ONESVJESTIO SE, PROSJEDIO, DA MI SE NAŠ SLUGAN NARUGAO DA SAM RIKAO ZA CUROM KAO JUNAC. VOLIO SAM GA ZBOG ŠERETIZMA OD TADA ZAMRZIO ZA CIO ŽIVOT.  ISTIČEM, JEDNU ZANIMLJIVOST, NJENO KLANJE,   VIZUALO SAM DOŽIVIO PRIJE PADA U KOMU, KAO DA SAM BIO PRISUTAN ŠTO SAM KASNIJE NAŠAO U ARHIVI

ISKAZ SVJEDOKA. OSAM UBODA U VRAT, RASJEČENE DOJKE I RASPOREN STOMAK

UBICU SAM OSOBNO POZNAVAO, BIO JE NEŠTO STARIJI OD NAS. . TAJ  GENOCIDNI  ZLOČIN TAKO MI SE BOLNO UREZAO U PAMĆENJ DA SAM S E POTPUNO IZMJENIO. OSTARIO SAM ZA JEDAN DAN, PROSJEDIO, IZGUBIO  DAR GOVORA NEKOLIKO DANA POTOM, PRESTAO BITI RAZDRAŽLJIV POMALO PRKOSAN. SVAKU RAZBORITU MOLBU, ZAPOVJED UVAŽAVAO KAO NALOG BOŽIJI. SVI SU GOVORILI „OVAJ DERAN SE PODPUNO IZMJENIO „  A TEK SMRT MATERE KOJU SAM U RATU SAM MORAO SAHRANITI, RAKU ISKOPATI U GROB POLOŽITI TAKO ME JE POGODIO DA MI JE ZA SVA VREMENA NJEN LIK NESTAO  IZ PAMĆENJA KAO DA SAM SAMONIKAO.

KASNIJE U RAZGOVORU S JEDNIM UČENIM PSUHIJATROM DOZNAO SAM DA JE TO PERMANENTNI ŠOK PODSVJESTI KOJI ĆE DOŽIVOTNO TRAJATI KAO DIO MOJE NARAVI. DOISTA JE TAKO, KADA SE NAĐEM U ZAVIČAJU, BLIZO TOPONIMA GDJE SMO KAO DJECA BIVAKOVALI BIVAM POSENO PREOKUPIRAN TIM  ZLOČINOM, PROŽET SVIM BIĆEM DA SE NE USUDIM SAM UPRAVLJATI VOZILOM JER MI SE SLIKE KLANJA, KRV, NAVLAČE KAO MRENE NA OČI. KADA SAM OBNAVLJO SPOMENIK  MATERI U POSLJEDNJEM RATU  DEMOLIRAN SKORO MI  POZLILO

PREMA TOME VEĆ SAMO TO GOVORI DA SAM PRAKTIČNO DOŽIVOTNA ŽRTVA GENOCIDA,. SPADAM U ONAJ TIP LJUDI KOJI TUĐU BOL, NAROČITO

MENI BLISKIH TEŽE PODNOSIM NEGO VLASTITE NEVOLJE REKAO MI JE JEDAN UČENI ŽIDOV DA“ IMAM PRENASELJENO PAMĆENJE ZLOČINIMA“ ŠTO ME ČINI NESRETNIM SVJEDOKOM SVOGA VREMENA. JER SAM PRAKTIČNO, ISKUSTVENO SPOZNAO DA JE RAT SAM PO SEBI ZLOČIN,DA NANOSI NIEIZLJEČIVE RANE. PA I NAŠE IZRANJAVANE ŠUME UMIRU PLAČUĆI DA LJUDE NE SPOMINJEM. KAO DUGOGODIŠNJI ISTRAŽIVAČ SUSREO SAM LJUDE KOJI PAMTE PET RATOVA PO GLAVI STANOVNIKA

PREMA TOME, AKO SI ČOVJEK ZALAŽI SE ZA IZMIRENJE TAKO POTREBNO OVIM NARODIMA I  PROSTORIMA KAO HRANA ZRAK , VODA I DRUGO, DA NAS PRESTANU TAMANITI POSLJEDICE GENOCIDA I GENOCIDNIH RADNJI KOJE NI NAJVEĆIM DUŠMANIMA NE ŽELIM KAO ŽIVOTNI PRTLJAG KOJI KAKO VEĆ REKOH NOSIM DO Groba. ZBOG TOGA SE POZIVAM I ODZIVAM NA  SLOGAN CIVILIZIRANIH: “SMRT FAŠIZMU— SLOBODA NARODU!”